Iz emisije utorkom
 
Predstavljamo kratko bitni sadržaj emisije „Gospodine, nauči nas vjerovati“ prof. dr. Tomislava Ivančića:
 
Utorak, 11. 12. 2012.
 
Da bi došlo do promjene u nama potrebna su ova tri koraka:
1. slušati i čuti riječi
2. razmišljati – postaješ svjestan rečenog
3. moliti – te riječi ulaze u naš život
Isus je riječ Očeva koja čini vidljivim ono što je u Ocu, dok Duh Sveti čini da se ta riječ ostvaruje.
Pitanje koje stoji pred svakim je: Što meni donosi Božja riječ? Ona želi doći k meni, dok Duh Sveti želi u meni izgraditi boljeg čovjeka.
U nastavku je prof. Ivančić progovorio o adventu. On znači čekanje – dođi Gospodine Isuse, to znači reći Mu: 'Imam povjerenja u Tebe'. On je tu, ali nije došao u tvoje srce. Potrebno je susresti se sa Njime. Da bi čuo što ti govori trebaš biti sabran. Kroz riječi čujemo misli koje nam On želi uputiti. Smisao zajednice MiR je doći do iskustva susreta s Njim. Kad doživiš Boga imaš sve. Samo trebamo Boga.
Nova evangelizacija traži dvoje:
1. upoznati svijet u kojem živimo
2. tom konkretnom svijetu navijestiti radosnu vijest
Kako je nastao svijet? Njega je savršenim načinio Bog da bi kao vrhunac svog stvaranja stvorio čovjeka. Bog je taj koji je mene stavio u moju domovinu. Ja sam odgovoran u tom svijetu. Ja ga čuvam.
Ateist je čovjek koji kaže da Boga nema, on uništava kuću jer kaže da gazde nema.
Agnostik ne želi tražiti gospodara. Nitko nema pravo uništavati zakone te kuće.
Vjernik postaje prijatelj s gospodarom, uživa u toj kući. Nitko nema pravo razarati zakone prirode. Čovjek bez moralnog zakona nije čovjek. Bog nam pokazuje kako da stječemo znanja i kruh.
Bog te postavio da ljubiš sve i tada sve postaje drugačije.
Što je čovjekovo tijelo?
Tijelo i duša su jedno. Cjeloviti su.
Dva čovjeka, a ne jedan – kad su zagrljeni utapaju se u jedno. Mogu se susresti samo u ljubavi.
Ljubav je dubok osjećaj da si bez onog drugog sam. Čovjek ima potrebu sve dublje ulaziti u drugu osobu. Ono što ima žena to manjka muškarcu. Ona ima srce, dok je on lutalac, tehničar. Žena je ta koja razumije život i može ga sačuvati.
Sakrament je vidljivi znak koji prikazuje nevidljivu stvarnost. Žena je taj sakrament.
 
 
Utorak, 4. 12. 2012.
 
U prvom dijelu prof. Ivančić nastavio nam je govoriti o novoj evangelizaciji.
Isus je sijač riječi, a Duh Sveti je voda kojom se zalijeva to sjeme. Duh Sveti zasađuje te riječi kako bi urodile plodom. Nova evangelizacija potrebna nam je jer ne znamo moliti Duha Svetoga da nam pomogne. Duha Svetoga primamo kad ga počnemo moliti. Potrebno je moliti i vjerovati. Ako nisi sabran u molitvi onda se ništa ne događa. Molitva znači uključenje u samoga Boga, On sam dolazi nam ususret.
Ušli smo u crkvenu godinu. Ona je potrebna kako bi svijet postao bolji. Ona je projekt duhovne duše, u njemu se mijenjamo, postajemo bolji. Na nama je da se oslobodimo zla jer je ono izvor svih nedaća. Zlo je došlo od čovjeka, on se dao zavesti. Zlo predstavlja razaranje dobra.
Mikroterapijom mijenja se pojedinac, a makroterapijom društvo.
Naš Sabor i javni prostor bolesni su. Na nama je da oprostimo jedni drugima kako bismo se svi spasili.
Kako javni prostor učiniti čistim? U svakoj grupaciji u društvu treba postojati filter. Svi trebamo početi misliti, govoriti i činiti dobro. Trebamo biti kvasac društva.
Nacrt koji imamo u glavi trebamo staviti na papir, a nakon toga početi djelovati.
Mi smo Božje djelo.
Hagioterapija je metoda antropološke medicine koja liječi duhovnu dušu.
Dr. Jores utvrdio je kako postoji 70% bolesti za koje medicina ne zna gdje im je uzrok. Vide se samo simptomi, a uzroci su na duhovnom planu.
Iz duhovne dimenzije dolaze dobro i zlo. Ne dirati u drvo života. Ovdje smo samo zato da se vratimo u raj, da se naučimo slušati Stvoritelja. U dobru je naša snaga, dok su grijesi kao zidovi koji ne dopuštaju da nas Bog dotakne.
Hagioterapija uči čovjeka kako da bude dobar. Samo kad primimo dobrotu počet ćemo je dijeliti drugima. U tome će nam pomoći vjera koja je oko duše. Zahvaljujući njoj spoznajemo da smo sigurni samo u Božjim rukama.
 
Utorak, 27. 11. 2012.

Prof. Ivančić se je u današnjoj emisiji dotaknuo četiri točke:

1. Crkvena godina. Ona služi ozdravljenju duhovne duše. Ona znači ulaženje u Isusovo tijelo. U nama se stvara život kojeg nitko ne može uništiti. Nova godina pita čega starog ćemo se odreći i postati novi. Na nama je da uđemo u područje dobrote, istine i ljubavi.
2. Nova evangelizacija. Započela je na inicijativu pape Benedikta XVI. Treba počet propovijedat kršćanima koji su kršteni, ali to ne žive. Sjeme Božje je u nama, ali nitko da ga zasadi u zemlju. Nova evangelizacija događa se između slušanja i vršenja Božje riječi. Početi činiti! Uzeti Isusa kao prijatelja, upoznati ga, staviti ga u središte svoga života. Pitati vlastito srce voliš li ga. Kad si u Isusu imaš sve. Svi se pitamo: Kako da postanem drukčiji, koja me Isusova riječ dira, koji grijeh da ostavim? Kad naučimo vjerovati sve ćemo znati. Susret sa živim Isusom znači život. Ono što nas zaustavlja je lijenost. Na nama je da se dignemo i krenemo. U današnjem društvu kod ljudi nema ideala i zajedništva. A svi mi trebamo ideale, trebamo praštati, riješiti se negativnog. U tome će nam pomoći Duh Sveti koji oživljava kao i zahvaljivanje.
3. Adventski vjenčić. On nas podsjeća na onih pola sata u danu koji trebamo odvojiti za susret s Isusom. Advent znači kopati bunar i doći do iskustva Isusa.
4. Bitak je struktura svega što postoji. Vjera je tkivo baš svega. Sve u nama čeka da se pokrene. Sve ima povjerenja u Boga. Vjera je odluka da idem činiti dobro. Zato jer si dobar kao Bog možeš činiti djela kao On.
Bolesti su bijeg našeg tijela od nas samih jer ga razaramo.
Bit je slobode duh koji je vezan za dobro. Moguće je promijeniti svijet i društvo, ali tako da činimo ono što je Isus činio. Isus je dao drukčije savjete kako da promijenimo stvari: 'tko hoće ići za mnom neka se odreče sebe, neka uzme svoj križ i pođe za mnom', 'oprosti onome tko čini zlo', 'obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti'. Svaka riječ evanđelja veličanstveni je lijek: 'Idi i ti čini tako!'
Odreci se samoga sebe jer tada dolazi Bog da ti pomogne.
Vjera je zaokret, praksa, hod. I sveci su nosili svoje terete.
 
Utorak, 20.11.2012.

Prof. Ivančić nam je i u ovoj emisiji nastavljao govoriti o vjeri. Na početku nam je osvrćući se na oslobađajuću presudu, rekao kako u odnosu prema njoj Hrvati mogu konačno dignuti glavu i biti slobodni. Rat je iza nas. Vrijeme je da se posvetimo miru i izgradimo Hrvatsku. Tko sije u suzama žeti će u smijehu. Ova radost neka bude poticaj našoj vjeri.
Ono što treba naš narod je moral, rad i djelovanje. Povratak Stvoritelju i stvaranju života.
Vjera je sve. Otvaranje veličanstvenim pobjedama i stvarnostima života. Vjera je zajedništvo, zagledanost u Isusa. Vjera je već imanje onoga što očekujemo. Što više gledaš to se više nadaš.
Želiš li da te ljudi zavole, zavoli Boga, ljubav i dobrotu.
Vjera je sjeme koje u nama polako raste. To je riječ koja u tebi raste kao zrno gorušice.
Pitanje koje stoji pred nama je: Što hoćeš od života?
Vjera znači ići ruku pod ruku s Isusom. Vjera znači da ja postajem dio božanske naravi. To je najveće blago koje nam nitko ne može uzeti. Bez Boga ne možeš biti bogat.
Vjeru uništavamo kad prestanemo vjerovati u snagu koja je u nama.
Ako vjerujemo činit ćemo Isusova djela. Zašto se to ne događa? Jer Isusove riječi ne uzimamo ozbiljno. Nenormalno je da ne činimo čudesa.
Trebamo čitati i razmatrati evanđelje, a onda moliti nad tom riječi. Vidimo da su oni koji su povjerovali toj riječi ozdravili. Isus nas oslobađa od ovisnosti, liječi od psihičkih bolesti, čini nas moralnima. Pitanje je tko vjeruje da će to Isus to učiniti? Kad srcem vjeruješ spašavaš se. Na nama je da iznova počnemo živjeti.
Filozofska i teološka antropologija otkrivaju nam tko je to čovjek.
Ono što je Bog rekao to se i događalo. 'Neka mi bude po tvojoj riječi'.
Božja slika treba se upisati u nas. To se posebno odnosi na područje spolnosti. Tko je tu besraman taj ubija čovjeka. Roditelji moraju paziti što se događa u školi, posvjestiti si da muškarac, žena i dijete čini Presveto Trojstvo.
 
Utorak, 13.11.2012.

Prof. Ivančić u današnjoj nam je emisiji nastavljao govoriti o vjeri. Vjera je nešto vrhunsko. Ona nam pomaže da budemo svemoćni. Bez nje idemo prema dolje. Tko vjeruje taj će uspjeti. Možemo reći da i svaki ateist itekako vjeruje, vjeruje supruzi, djeci, vjeruje da će mu posao uspjeti. S druge strane pravi ateist je zao, zločinac.
Vjera je sve u našem životu. Što god radiš ti vjeruješ jer ne znaš sa sigurnošću što će biti. Bog je neizbrisiv iz ljudskog srca.
Sva zla svijeta došla su od nevjere (kad su prvi ljudi dirnuli u drvo spoznaje dobra i zla).
Vjera je temelj našeg bića. Bog pomaže samo onima koji vjeruju.
Hagioterapija je bit čovjeka i njegova života. Njezin je cilj da motivira pacijenta da povjeruje u dobro. Kad osoba ide s tom snagom zna da će pobijediti.
Vjera je kao sjeme. Dana nam je na krštenju. Vjera raste kad joj damo dobru zemlju, kao npr. moralnost, Bog te ljubi, uvijek ti pomaže. Uz to je važno da se ta zemlja zalije, a to se čini uz pomoć milosti, a treba početi i moliti. Tek tada ta klica može izrasti. Važno je ustrajno moliti.
Najljepše što Bogu možemo dati je povjerenje.
U tome nam pomaže:
1. raspolagati sa što više argumenata (činjenica) kako bi mogao vjerovati. Time dobivamo čvrsto tlo.
2. ići činiti dobro, druge pohvaliti, dobro govoriti, imati dobro srce za svoje ukućane. To nam pomaže da se spojimo s bitkom.
Uzrok svakog neuspjeha je zlo, negativnost. Važno je prestati se sjećati svakog grijeha.
Da bismo ozdravili jedni druge važno je da u drugom čovjeku vidimo dobro. Naša svetost sastoji se u tome da odlučimo ne griješiti.
Umnožiti vjeru znači umnožiti dobro.
Filozofska antropologija došla je do toga da je čovjek posrednik novih saznanja i istine.
Teološka antropologija posreduje nam kako o čovjeku saznajemo iz objave. Isus nam je donio vijesti o Bogu, ali i o tome kakav je čovjek on sam.
 
Utorak, 6.11.2012.
 
Na samom početku emisije pred nama se našlo pitanje: Jesi li riješio prošlost?
Posvjestiti si da se već u trenutku sastoji vječnost. Sada možeš sve popraviti.
Jesi li velik i silan? Važno je prihvatiti svoje sposobnosti, ići naprijed, proživjeti ovaj trenutak, jer samo jedan trenutak može predstavljati vječnost. Ne dopustiti si negativne misli, činiti dobro drugima.
Mi smo došli iz Božje ruke i vraćamo se u njih. Pitanje je kamo ti ideš? Kad idemo s Božanskom snagom u sebi pobijediti ćemo.
Hagioterapija i antropološka medicina liječe bolesti duhovne duše. Zdravi ljudi tada postaju genijalci, čine dobro, na svim područjima (politika, kultura, gospodarstvo…).
Liječeći duhovne bolesti liječimo i druge od kojih bolujemo (psiho-fizičke).
Hagioterapija pomaže u prelasku iz ovozemaljskog u vječni život. Ona omogućuje život bez straha, stvarateljski život, život s dobrim djelima.
Sve što postoji ima u sebi pečat bitka s transcedentalima.
Pristup Bogu u hagioterapiji je filozofski. Otac nebeski je dobrota, ljubav, ljepota, istina. Otkrio nam ga je Isus iz Nazareta.
Čovjek je bitak.
Obitelj je bitak s transcedentalima, živjeti svoju djecu, rad.
Usprkos svemu što imaju, ljudi često ne vide smisla, žive sa strahom.
Vjera je ta koja spašava. To znači biti na strani dobrote, ljepote, istine.
Teološka antropologija
Tajne o čovjeku koje se otkrivaju objavom. Spoznaja koja je vrhunska. Kada se do spoznaje dolazi samim duhom tada stvari možemo spoznati cjelovito. Isus treba postati ideal, cilj života, jer samo tako ćemo spoznati Stvoritelja. U upoznavanju Stvoritelja pomažu nam i proročka otkrića.
Teološka antropologija pomaže nam otkrivati čovjeka.

Utorak, 30.10.2012.
 
U prvom dijelu emisije prof. Ivančić nam je progovorio o blagdanu Svih svetih i što taj dan obilježavamo.
Tko su to sveci? To su ljudi koji su ušli u Božje kraljevstvo, spašeni. Svetac je normalan čovjek. Sveci su osjetljivi za grijeh i zato su uvijek idu prati, kajati, znaju reći 'žao mi je'. Biti svet znači ljubiti Isusa iz Nazareta, biti zagledan u ono što je ispred nas. Sveci s velikom marljivošću čitaju evanđelja kako bi upoznali Isusa iz Nazareta i činili ono što je On činio, ljubio čovjeka.
U nastavku smo slušali o novim spoznajama na području antropološke medicine i hagioterapije.
Svaki je čovjek duhovna duša, ali i tijelo i psiha. Jedna cjelina. Zato je važno iskustvo vjere i duha prenijeti na biološko područje, emocije, uši, oči, kako bi čitavo tijelo osjetilo silinu milosti.
U hagioterapiji ne liječimo fizičke i psihičke bolesti, nego tražimo uzroke svih somatskih bolesti. I kao što čovjek stvara i preobražava prirodu tako je i odgovoran za zlo u svijetu. Budimo svjesni da ako Bog i dopušta zlo to je samo zato da bismo mu mi povjerovali i tako ga se oslobodili. Kad god odbijamo križ, tada odbacujemo i oslobođenje od križa. Najvažnije je prije svega obratiti čovjeka kako bi ponovno postao prijatelj s Bogom.
Na svakom je hagioasistentu da najprije liječi čovjeka, a ne da mu sudi i moralizira.
Ono što spašava čovjeka je vjera i zato je treba probuditi u čovjeku jer po njoj dolazi do čudesnog ozdravljenja. U tom buđenju pomoći će nam govor o Isusu, i o tome kako je On liječio. Isus iz Nazareta sve je pobjeđivao.
Pitaj se što za tebe predstavlja Isus. Posvjestiti si da se u Njemu nalaze sve snage kojima će se pobijediti zlo, sve ovisnosti kako bi svatko postao slobodan.
Na svakom je čovjeku da se drži fizičkih i materijalnih zakona jer time čuva život.
Moralni zakoni su zakoni čovjeka: neću griješiti, neću biti korumpiran, samo ću tako biti vječan.
Terapije koje ćemo primijeniti kod hagiopacijenta su: dovesti osobu do dostojanstva, stvaralačke sposobnosti, kako moći vjerovati, naći smisao života i dr.
 
Utorak, 23.10. 2012.
 
Kroz 4 točke prof. Ivančić nastavio nam je govoriti o duhovnoj dimenziji.
1. Što u nama odlučuje kako ćemo misliti i govoriti, biti kreativni?
U dnu svega je bitak, postojanje. Netko tko je oduvijek i zauvijek, dobar, lijep i istinit. Mi smo neugroženi. Kad smo u bitku, tada smo vječni. Budimo svjesni da je prije nas uvijek bilo nešto, ali i da se odlaskom iz Zemlje mi vraćamo u bitak. Kada smo s Bogom mi imamo budućnost. Dok smo na strani dobra uvijek ćemo pobijediti, a opredjeljenjem za zlo postajemo gubitnici.
Trebamo misliti, govoriti i činiti dobro.
2. Bog je čovjekova sudbina. Pojam Boga poznat je svim ljudima, i vjernicima i ateistima. Iako mu se ime sastoji od samo tri slova On nam je tako bliz, sve drži na svojim rukama. Svoju je osobnost u trenutku začeća stavio u nas, mi genetski nasljeđujemo Boga. Bog je socijalan, društven, naša sudbina. Ne možemo živjeti i preživjeti bez Boga. Spoznajemo ga na razini intelekta i osjećaja. Moramo podići srce i um prema Bogu.
3. Vjera je dodir čovjeka s Bogom. Ona je tkivo čitavog života i čovjeka: vjerovati da je ono što spoznaje razum i intelekt istina.
4. Vjera, ufanje i ljubav. Što jače gledaš u cilj, u zdravlje, tvoja vjera ti još više pomaže da to postigneš.
Dobrota, istina i ljepota u čovjeku bude motivaciju, iz toga se budi nada koja jača vjeru i tada nastupa zdravlje.
Kada gledamo u ono za što molimo događa se ozdravljenje.